Cetinje - O mjestu

Vjekovna prijestonica Crne Gore, Cetinje je danas duhovni i kulturno-umjetnički centar države. Dobilo je ime po rijeci Cetini koja je vjerovatno u 17. vijeku napustila površinski tok i nestala u nekom od brojnih ponora.

Povezano je magistralnim putevima sa Podgoricom (na udaljenosti od 30 km) i Budvom (na udaljenosti od 29 km), dok ga sa Kotorom spaja stari put kroz crnogorsko kameno more i Njeguško polje (na udaljenosti od 40 km), koji je posebno atraktivan na relaciji Njeguši-Kotor, gdje se nalazi 25 serpentina sa kojih se pruža predivan pogled na bokokotorski zaliv.

Osnivač grada je Ivan Crnojević (1465-1490 ), koji je 1482. godine podigao velelepni dvor uz obronke Orlovog krša i 1484. manastir Rođenja Bogorodice na Ćipuru i tu  prenio sjedište Zetske mitropolije, čime je Cetinje postalo nova prijestonica. Posljednji vladar iz loze Crnojevića, Ivanov sin Đurađ (1490-1496), osnovao je štampariju na Cetinju prvu među Južnim Slovenima, iz koje su izašle knjige koje zadivljuju ljepotom slova i majstorstvom iluminacije: Oktoih osmoglasnik (1494.), Oktoih petoglasnik (1494.), Psaltir (1495.), Trebnik i Četvorojevanđelje. Stalna ugroženost od turske vojne sile je dovela do perioda zastoja u materijalnom i kulturnom razvoju grada. Nestalo je Crnojevića i njihovog dvora a manastir je srušen do temelja 1692. godine.

Na čelu sa vladikom Danilom (1697-1735.), tvorcem misli o slobodi i nezavisnosti Crne Gore, rodonačelnikom dinastije Petrović-Njegoš, obnavlja se  Cetinjski manastir 1701. godine. Time je vladika Danilo simbolično naznačio da će nastaviti oslobodilačku misiju svojih predaka. I njegovi nasljednici od kojih se posebno izdvajaju Sveti Petar Cetinjski (1781-1830) i Petar II Petrović Njegoš (1830-1851) su bili čuveni  vladari, borci, mislioci i književnici. U vrijeme Svetog Petra su izvojevane značajne pobjede u borbama protiv turske vojne sile koje su inspirisale brojne pjesnike poput Aleksandra S. Puškina i lorda Tenisona da napišu poeme diveći se crnogorskom junaštvu. Sveti Petar je tvorac čuvenih poslanica. Za sveca je proglašen 1834. godine. Petar II je preduzeo osnovne korake na polju prosvjete i kulture. U Cetinjskom manastiru otvara prvu školu 1834. godine a naredne osniva i štampariju. Čuveno je njegovo djelo „Gorski vijenac“, kao i „Luča mikrokozma“ i „Lažni car Šćepan Mali“. 1838. godine u ovom gradu 11 država je otvorilo svoja diplomatska poslanstva a dvije svoja konzularna predstavništva.

Cetinje je bilo čuveno kroz istoriju ne samo po slobodarskom duhu i junaštvu svog naroda već i po tome što je bilo kulturno i umjetničko jezgro Crne Gore. Ono je bilo prva prijestonica crnogorske kinematografije. Na području ovog grada je otvorena i prva knjižara u Crnoj Gori, marta 1879. godine. Treba pomenuti i to da je prvi teniski klub osnovan na Cetinju, pri italijanskom poslanstvu 1906. godine a samo Cetinje je početkom 20. vijeka imalo nekoliko teniskih terena. Prvu fudbalsku loptu je u ovaj grad donio 1904. godine iz Pariza, Mihailo Vuković sin poznatog crnogorskog diplomate Gavra Vukovića. Biciklistički klub je u Cetinju formiran 1905. godine, a Golf klub jula mjeseca 1906. godine pod pokroviteljstvom knjeginje Milice. Od 1935. godine iz cetinjske štamparije izlazi prvi crnogorski kalendar „Grlica“, koji pored čisto kalendarskog dijela sa oznakama vjerskih praznika ima i dodatak sa literarnim i istorijskim tekstovima pa se njegova pojava označava kao rađanje prvog crnogorskog časopisa.

Samo jezgro grada krase drvoredi lipa, bagrema i kuće sa mansardama i dvorištem. Na katunskom kršu u cetinjskoj opštini, rasprostranjene su mnoge biljke od kojih se izdvajaju zanovijet-pogodna za bavljenje pčelarstvom i pelin-ljekovita biljka. Naši preci su pelin zvali svetom travom. Takođe je od ranije poznato da se kastradina od kozijeg mesa sa zanovijeti koristi za jačanje plućnih bolesnika. Proučavanjem flore i vegetacije Lovćena identifikovano je 1158 biljnih vrsta, dok je na tom području prije I svjetskog rata postojala gotovo neprohodna bukova šuma.

Ispred Vlaške crkve na Cetinju se svojevremeno nalazilo oko 150 stećaka koji su ugrađeni u temelje ovog sakralnog objekta prilikom restauracije 1864. godine. Od njih su ostala samo dva monolitna kamena bloka u vidu nadgrobnih spomenika.