Čevo - O mjestu

Smješteno u Katunskoj nahiji, Čevo je teritorijalno najveće selo ovog područja. Spominje se u kotorskim pisanim izvorima još 1335. godine. Na sjevero-istoku se prostire do planine Kopitnik, na zapadu do Papratnog Dola, u sjevernom uglu i po stranama oko njega se prostire selo Križev Do a istočno od Križevog Dola u krajnjem sjevero-istočnom dijelu dopire do sela Kuti. Na jugo-zapadnoj ivici čevskog polja je seoce Zaljuće.  Udaljeno od Cetinja na oko 27, a od Podgorice na 57 kilometara.

Čevo je uz samo Cetinje bilo najznačajnije administrativno sjedište u Katunskoj nahiji. Zbog svog značaja bilo je vlasnik guvernadurske titule od njenog ustanovljenja do polovine 18. vijeka kada su titulu predali Njegušima. Zbog uloge pograničnog plemena i stalnih borbi s Turcima, steklo je najveći ugled u Crnoj Gori, o čemu svjedoči činjenica da je jedino pleme koje je Njegoš proslavio posvećenim stihovima u svom najvrijednijem djelu „Gorski vijenac“- „Čevo ravno, gnijezdo junačko“.

Porijeklom sa Čeva je bila i crnogorska kraljica Milena Petrović-Njegoš, rođena Vukotić (1847-1923) supruga kralja Nikole. Udala se za njega sa svega 13 godina, nakon što je nenadano stupio na prijesto 1860. godine. Brak je bio stvar dogovora Nikolinog oca, vojvode Mirka Petrovića i Mileninog oca glasovitog čevskog vojvode Petra Vukotića i u njemu su dobili 12toro djece koja ih sticajem istorijskih okolnosti nijesu bila u prilici naslijediti na prijestolu Crne Gore. Nakon Nikoline smrti u emigraciji 1921. godine, Milena je nominalno bila i posljednji vladar crnogorske kraljevine. Njen bratanić Janko Vukotić (1866-1927) bio je istaknuti crnogorski serdar, vojskovođa i general.

Nakon završene vojne akademije u Italiji, postepeno se peo hijerarhijskim ljestvicama. Brigadir postaje 1902. a već 1910. je komandovao I crnogorskom divizijom. Istakao se u borbama tokom prvog i drugog balkanskog rata a u prvom svjetskom ratu je bio načelnik štaba komande crnogorske vojske i komandant hercegovačkog odreda i sandžačke vojske.  U Mojkovcu mu je na centralnom trgu podignut spomenik 1997. godine. Bio je jedini komandant koji je dobio istovremeno 3 najveća crnogorska i srbijanska odlikovanja. Zanimljivo je to da je u sve okršaje kao najbližeg saradnika vodio svoju ćerku Vasiliju, koja je prethodno završila Institut ruske carske porodice na Cetinju.

Danas se Crna Gora može pohvaliti i dobitnikom nagrade Oskar, Dušanom Vukotićem (1927-1998), istaknutim rediteljem, crtačem i karikaturistom koji je porijeklom sa Čeva. Bio je 25 godina predavač na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Svojim filmovima je osvojio 146 domaćih i međunarodnih nagrada od kojih je svakako najvažnija 1962. godine osvojeni Oskar za film „Surogat“, ingenioznu asocijaciju na savremene umjetnine, sintetičke tvorevine koje preplavljuju sva područja civilizacije. Bio je to prvi Oskar dodijeljen neameričkom autoru crtanog filma. Međunarodnom nagradom za životno djelo „za izuzetan doprinos umjetnosti animacije“ nagradila ga je 1987. godine Međunarodna asocijacija crtanog filma.